Likovno-pedagoški svjetovi Zdenke Bilušić

Kad se po starom šibenskom centru – od kazališta prema Kalelargi, lijevo i desno – povješaju stotine zastavica, mahom portreta djece, onda svi znaju sljedeće stvari: da tih dana počinje Međunarodni dječji festival, da je ta praksa počela u Šibeniku prije dvadesetak godina i da ju je inicirala Zdenka Bilušić natječajem Evo i mene na Festivalu. Tako su djeca iz cijele Hrvatske pozvana da, ako ne osobno, svojim portretima sudjeluju na svom festivalu. Bilo je tako i ovog lipnja, a kad su poskidane zastavice i izložbe dječjeg svijeta u Galeriji svetog Krševana, 1. srpnja otvorena je izložba Od A do Z – kako je Zdenka Bilušić nazvala svoj posljednji likovno odabrani svijet pred Šibenčanima i znatiželjnicima koji se u ljetnim večerima slijevaju ili uspinju skalinama don Krste Stošića na kraju Zagrebačke ulice ne bi li osvojili Tvrđavu svetog Mihovila.

Početkom godine poznata šibenska slikarica i pedagoginja likovne kulture Zdenka Bilušić umirovljena je, što u njezinu praktičnu svijetu ne znači ništa ili barem ne mnogo. Možda u pedagoškom. Njezino posljednje radno mjesto bilo je u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ u kojoj je vodila brojne dječje radionice, a od podruma do potkrovlja knjižnice otvorila na stotine izložbi bez kojih bi likovna scena Šibenika bila bitno osiromašena. Uz to, likovne amaterske scene bez nje ne bi ni bilo.

Katalog izložbe Od A do Z i umjetnica Zdenka Bilušić

U knjižnici je naučila nešto vrlo bitno za svoje slikarstvo: nema odbačenih knjiga ni odbačenih sadržaja. Sve to u njezinu likovnom radu pretvorit će se u podlogu, skulpturu ili suodnos napisanog i doslikanog sadržaja kojim će stvoriti svoje najdojmljivije skulpture. U samostalnom položaju ili reljefnom ozračju iskačući iz zadanosti okvira oni kao nadrasli duhovito i vješto osvajaju dodatni prostor stvarajući ne samo likovni doživljaj nego i priču o prizoru koji najčešće pripada svijetu ribolovne družine i njihovih legendarnih sjećanja. Kojeg god se segmenta dotakli, uvijek uz temeljni likovni izražaj možemo prepoznati i priču ili je stvoriti iza prikučenih škura koje možda dišu ili su samo na izdisaju, ali priča nije prestala ili tek može početi. U njezinu pedagoškom i autorskom svijetu našlo se i nekoliko kazališnih iskoraka u kojima je kombinirala lutkarski izražaj sa šibenskom povijesnom ostavštinom.

Sad već duboko u sedmom desetljeću festival još samo sanja svoj muzej, a artefakti za taj san i dalje se razbacuju kojekuda. Ono što je sačuvano Zdenka je prošle godine pokazala u Studiju Galerije sv. Krševana. Na taj je način odvojila dio svoga pedagoškog rada od vlastitog likovnog izričaja za koji bi joj trebao mnogo veći prostor od najstarije šibenske crkvice na Gorici.

Naime, na izložbi Od A do Z nema njezinih slikovnica (za pet slikovnica – monografskih i ekoloških – pisala je tekstove i radila ilustracije), a neki ciklusi (primjerice onaj posvećen zlarinskom pjesniku Mladenu Bjažiću) nisu zastupljeni zbog veličine izložaka. Zato je u naslovu izložbe od A do Z izostalo toliko toga da bi već po završetku ove vrijedilo otvoriti novu izložbu ne bi li se osmislile barem naznake jednog stvaralaštva o kojem je moguće više nabrojiti onog što je izostalo od onog što se izložbom uspjelo u presjeku
prikazati.

Iz lutkarskog opusa tek dvije male lutke smještene u kamenu posudu za svetu vodu. Bivši i sadašnji prozori, udubine, oltari i oltarići poslužili su dvodimenzionalnim i trodimenzionalnim artefaktima da na duhovit i iznenađujući način strukturiraju izložbu koja izrasta iz šibenskog prostora i u njega se vraća uvažavajući njegovu svjetskost i njegov provincijalizam podjednako prispodobljujući stoljeća prošla i tragove sadašnje. Iako temelje Zdenkina izričaja vidi u crtežu, povjesničarka umjetnosti Olga Šram posebno analizira njezine tehnike karakteristične za pojedine teme i oblike u ciklusima Iz otpisa pa do lepršavih Jadrijaša, od konkretnih imena i djela (primjerice Faust Vrančić) do izvedenica njihovih
svjetova.

Olga Šram stoga zapisuje: „Zdenka je jedna od malobrojnih autorica koja s lakoćom temeljito objašnjava tehnički proces svojih skulptura-objekata i slojevitih slika, značenjske vrijednosti materijala koje koristi. Podjednako jasno otkriva i svoja promišljanja o motivima i sadržajima koje interpretira.”  

Zdenka Bilušić predsjednica je Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku. Ne samo što je oporavila devastiran i posrnuli ogranak, nego je kao jedna od pokretačica i glavna urednica časopisa Osvit otvorila prostor baštinskim i inim raspravama i zapisima za koje su Šibenik i njegovi autori bili uskraćeni još od sredine prošlog stoljeća.